Razlika izmedju coachinga i psihoterapije
Coaching i psihoterapija su dva različita pristupa koji se koriste sa istim ciljem podrške pojedincima, ali se razlikuju po metodama koje koriste. Oba pristupa imaju svoju prednost i mogu biti korisna u odgovarajućim situacijama. I coach i psihoterapeut rade na ličnom razvoju i postizanju punog potencijala. Oboje su usredsredjeni na potreba i ciljeve klijenata i pružaju mu podršku u pronalaženju rešenja. Ipak, iako postoji dosta sličnosti, postoje i značajne razlike između ova dva pristupa.
Coaching je proces usmeren na podršku pojedincima u postizanju ciljeva i unapređenju performansi u određenoj oblasti života. Coach je u ulozi mentora koji kroz adekvatna pitanja izvlači onaj maksimum koji klijent već poseduje u sebi samo to još nije osvestio. Coach koristi različite tehnike i alate kako bi pomogao klijentu da identifikuje ciljeve, razvije strategije i ostvari napredak ka tim ciljevima. Coaching se često koristi u poslovnom kontekstu, ali se sve češće primenjuje i u drugim aspektima života, kao što su promena ili razvoj karijere, lični razvoj i životni balans. U coachingu, coach deluje kao vodič i motivator, koristeći svoje znanje i veštine da podrži klijenta u postizanju ciljeva.
Psihoterapija, s druge strane, je proces koji se fokusira na rešavanje emocionalnih problema, prevazilaženje trauma i unapređenje mentalnog zdravlja. Terapeut koristi različite terapijske metode i tehnike kako bi pomogao klijentu da istraži svoje emocije, misli i ponašanja, identifikuje uzroke problema i razvije strategije za njihovo prevazilaženje. U svojim terapijama često se vraća na problematično stanje i „kopa“ po ranama da bi došao do same suštine. Psihoterapija se često koristi za tretiranje različitih mentalnih i emocionalnih problema, kao što su anksioznost, depresija, poremećaji ishrane, zavisnosti i druge mentalne bolesti.
Ukratko, coaching se fokusira na postizanje konkretnih ciljeva i unapređenje performansi, dok se psihoterapija fokusira na rešavanje dubljih emocionalnih i traumatičnih problema. Takođe, coaching ima određeno vremensko ograničenje i koristi se u okviru konkretnih ciljeva, dok se psihoterapija uglavnom odvija tokom dužeg vremenskog perioda, nema ograničenja u trajanju i bavi se dubljim emocionalnim i psihološkim stanjima. Preporuka je da coaching ide u paketu po šet sesija, nakon čega sledi pauza tokom koje se uglavnom „poslože kockice“ i klijent je kadar da nastavi sam. Nakon takvog iskustva, kada klijent oseti benefite coachinga često dolazi do novih sesija ali iz druge oblasti.
